“DOk god um upravlja vašim životom, postoje dva načina da budete nesretni, da ne dobijete ono što želite i da dobijete ono što želite”
Eckhart Tolle
Koliko vremena trošimo pokušavajući ili želeći da postanemo nešto što nismo? Vjerovatno, više nego što shvatamo. Zapravo, bez vjerovanja da postoji cilj koji treba da ostvarimo, stanja bivanja od onog u kojem smo sada, ili nekog navodnog vremena ili mjesta koje će nam donijeti više sreće nego sadašnji trenutak, naš ego-um stoji na klimavim nogama. Neprekidna potreba da “postane” nešto drži naš ego vrijednim. Razmislite o ovome.
Vi se probudite ujutro, vaš um vam govori da ste umorni, on i dalje želi ostati u krevetu. Istuširate se, on vam javlja da ste gladni, on želi postati osoba koja nešto jede. Na poslu ste, sve što želite jeste da ostavite sve poslove, ali preokupirani ste tim da postanete osoba koja želi do kraja dana završiti sve poslove. Nerviraju vas kolege, nerviraju vas takve misli i trudite se biti osoba koja se ne ljuti. Možete dobiti poen, ili izgubiti poen, kod drugih naravno! I sve to ide opet, svaki dan.
Nemojte zaboraviti stalne misli koje vas prate, misli o postajanju bogatijim, mršavijim, sretnijim: u ljubavi, poslu i životu općenito; ili vas uzurpira misao kako izaći iz neke pogrešne veze….ali uvijek je tu misao o nečemu tamo što nemamo a želimo, ili nečemu što imamo a ne želimo pa želimo nešto drugo. I recimo, konačno dobivamo ono što želimo, ili ono što ego misli da želi.
Mislite li da je ego zadovoljan? On to ne može biti! Osnova samog stanja bivanja, podrazumijeva smrt ega, u kojem on ne može ostati. Zato pronalazimo nove “probleme” u našoj situaciji kojima postajemo opsjednuti, ili postajemo zabrinuti o tome što “ne brinemo”, što se opet pretvara u brigu samu po sebi. Sve ovo vodi do jedne pretpostavke, ego ne može biti u miru, to je predugo za njega.
Naravno, to nam daje iluziju da on barem zakratko može biti zadovoljan. Bez ovih malih rafala olakšanja, tako što dobijemo ono što želimo, ne bismo imali nagradu za povladjivanje u našem “rješavanju problema” baziranom na obrascu razmišljanja. Cijeli dan sebe ubjeđujemo da je “problem”, dosada, usamljenost, uznemirenost, previše sreće..itd.
Naš um nas uznemirava iako se ne doima tako, naravno, ko bi pomislio da ga njegov um uznemirava, ali je istina; pogledajte kad ostanete sami u sobi i počnete brinuti, nikoga nema tu ko vam je napomenuo na te probleme, nikoga, sami ste, vi i vaš um. Dakle, jasno je kao dan. Ali ne brinite, bitno je da ste otkrili pravog krivca. Sada sve ide lakše, sada postajete svjesniji da ste vi iznad tog krivca, da ste vi njega ulovili u zlodjelu i da vi njega posmatrate, dakle, vi niste on iako vas je on uvjeravao da jeste. On je ego, on je lukav, opskuran i zahtjevan, a vi ste svijest koja ga je svjesna.
Prečesto vjerujemo da postoji problem, i prečesto mislimo da se može riješiti na naš način, i provodimo vrijeme u pokušaju da postanemo nešto drugo, da postignemo stanje uma drugačije od onog što jeste, dakle, ono nešto drugo ili neko drugi u koje vjerujemo da je bolje i da se lakše nosi s problemima, ili da ih puno lakše rješava. I nastavljamo razmišljati o problemu, dok ne postignemo neku vrstu rezolucije u našim glavama, ili se okupiramo nečim što će nam odvući pažnju da zaboravimo na to neko vrijeme, da bismo kasnije cijeli ciklus ponovili. Ovaj čin “postajanja” proizlazi iz jednog neispravnog izvora uvjerenja… da je “Tamo” bolje nego “ovdje”.
Kako ovo prevazići, i naći zadovoljstvo unutar vlastitog bića, bez da nam vanjski problemi ili žudnje odvlače pažnju? “Potražite odgovor unutar vaših pitanja”, kaže Rumi. Kada god postoji problem možemo biti sigurni da je proizašao iz iluzornog svijeta našeg uma. Naše istinsko Ja nema problema sa ničim.
Ono ne traži mjesto, vrijeme ili stanje bivanja u kojem je bolje nego sada. Ono ne osuđuje ljutnju, frustraciju, tugu, usamljenost, ili sreću, poput “ovo je dobro ili loše”, nego ih jednostavno vidi onakvima kakvi jesu. Ono samo svjedoči onom što dolazi i prolazi. Tako emocije i osjećanja nisu viđeni kao dobri ili loši za autentično sebstvo, oni ne moraju ići od – do. Kada primijetimo da je naš um pronašao neku stvar kojom je okupiran moramo sebi postaviti pitanje? “Ko je onaj koji je ovdje nezadovoljan?”
S obzirom da je naše istinsko Ja uvijek dosljedno, to onda može biti briga samo našeg ega-uma i naše istinsko sebstvo nas nikad ne vodi u vjerovanje da nam je potrebno da postanemo nešto drugo, bilo da je to emotivno stanje ili drugačije životne okolnosti. Ipak je najbolje pitati sebe kojeg se ograničenog uvjerenja držimo u životu, i što naš ego čini nezadovoljnim. Ovo radimo postavljajući sebi pitanje: “Zašto je (imenujte vašu situaciju) to problem?” S ove tačke, mi možemo identificirati ograničavajuća uvjerenja kao krivca, a problemi će početi da se rješavaju sami od sebe. Oni dolaze na svoje mjesto jer mi više ne kupujemo taj sistem uvjerenja koji smo stavljali na prvo mjesto. Počinjemo da savladavamo umjetnost posmatranja uma sa svim njegovim strahovima, žudnjama, željama, a bez da vjerujemo u priče koje nam priča. Bez našeg vjerovanja u njih, dakle u misli koje nam se roje, u želje kojima smo podložni, ovo ostaju samo misli i želje koje same prolaze. Čak i emocije i osjećaji koji dolaze tokom našeg dana su jednostavno samo iskustva koja dopuštamo da prođu i idu svojim tokom, bez uma koji se vatreno drži za njih, da bi ojačao svoje postojanje, i svoj osjećaj sebe.
Vaš ego će moliti za vašu pažnju, a vi mu dozvolite da bude sa svim neugodnostima, nelagodama, strahovima i svojom voljom. Ego će očajnički pokušati da vas uvjeri da postoji vanredni problem, stvari koje čine da ste pod stresom, da postoje ljudi i stvari sa kojima se poredite, kao bolji ili lošiji od njih. Neka. Neka vam postane potpuno udobno sa prihvatanjem ovih “nazovi problema” (misli), i stvarima koje se više ne mogu posmatrati kao problem. Kada prihvatite i zavolite svoj problem, kako nam naš um može zaprijetiti? U potpunoj predaji i ljubavi prema svim tim malim pričama našeg uma koje dolaze svakodnevno, ego biva stjeran u ćošak.
Nema više kome da se obrati i nema više priča kojima nas je hranio da bismo njime bili okupirani. U potpunoj bezuslovnoj ljubavi za sebe i naše umove, ego će polako početi da labavi stisak kojim nas je držao. Kada prihvatimo gdje smo, i šta radimo u sadašnjem trenutku, nalazimo da stvarnog problema zapravo nije ni bilo. “Tamo” nije bilo, niti će ikada biti bolje nego OVDJE I SADA.
Postanite svjesniji sebe i svega što se dešava kako vama tako i u vama, postanite osoba koja sudjeluje u kreiranju toka vlastitog života i ne; ovo ne možete postići izgovarajući mantre ili molitve upakovane u mantre, i ne; ovo ne možete postići nikakvim željama da kreirate tok svoga života, ovo možete postići samo i samo ukoliko poznajete sebe, ko ste, šta ste, šta vas pokreće, šta želite, otkud je došla tuga, radost, bol ili želja koja vas razdire i tako redom; unoseći svjetlo ili svijest u svoj život.
Ne zaboravite; postoji misao i postoji mislilac, ali postoji i onaj koji je svjestan misli u misliocu. Želite znati više? Škola za dušu vas vodi u potragu za čudesnim. Neka Škola za dušu bude i u vašem domu. Kliknite ovdje i saznajte više o Školi za dušu u vašem domu.
Škola za dušu 