ZNATE LI ŠTA SU PARAMITAS – ŠEST SAVRŠENSTAVA?

272dc79a2a5b02ae92893c6d99fb7b98--buddha-quote-gautama-buddha

Kroz drevne duhovne prakse navedeno je Šest neporocjenjivih osobina koje trebaju da se razvijaju i manifestiraju iz misli onog ko želi slijediti put velikog učitelja Buddha-e. Šest paramitasa na tibetanskom i sanskrtskom jeziku su:

1. VELIKODUŠNOST (dana,sbyin-pa)
2. ETIKA tshul-khrims (shila)
3. STRPLJIVOST, PRIHVAĆANJE, STRPLJENJE, OPROST (bzod-pa,kshanti)
4. RADOSNI NAPOR, MARLJIVOST, ŽAR (brtsong-grus, virya)
5. MEDITATIVNA KONCENTRACIJA (bsam-gtan,dyana)
6. DISKRIMINIRAJUĆA MUDROST – SVJESNOST, UVID (shes-rab,prajna)

Paramita je sanskrtski pojam i znači “SAVRŠENSTVO” (PERFEKCIJA). Prevedeno je u tibetanski pha-rol-thu-phyin-pa, a što doslovno znači “odlazi na drugu obalu”. Druga obala bi u ovom kontekstu značila transcendentaciju mentalnih fiksacija u vezi sa nekim objektima, predmetima ili postupcima.

1. VELIKODUŠNOST
Prva paramita je dani ono što je korisno i dobro i dati bez sebičnosti. Postoje tri načina na koji možemo biti velikodušni: 1. davanje materijalnih stvari, 2. pružanje zaštite i ljubavi, 3. davanje razumijevanja
Učenja prve paramite objašnjavaju ispravnu i neispravnu ljubav. Potrebno je napustiti neprikladno davanje i znati što je ispravno.
Motivacija onog ko daje je vrlo važna kada je osoba dobrotvorna. Nepropisno je davati nekome nešto s namjerom da mu našteti, ili sa namjerom da postane poznat ili iz straha od predstojećeg siromaštva. Potrebno je uzeti u obzir i ono što se daje. Nikada ne bi trebali davati nešto što može drugom naštetiti ili imati misli koje mogu naštetiti drugome. Također je važno odražavati primatelja svoje darežljivosti, ali ne ako su te osobe ispunjene pohlepom ili požudom. Nikada se ne poklanja na nepristojana ili preziran način. Pravilna velikodušnost podrazumjeva davanje svega onog što dajemo sa čistom motivacijom i entuzijazmom, i to ako treba svega što imaš za one kojima je potrebno.

2. ETIKA
Druga paramita je ” etika, moral, diciplina” U ovoj paramiti se navode tri discipline:
1. suzdržavanje od negativnih djela
2. akumulacija onog što je pozitivno
3. pomoć drugima.
Suzdržati se od negativnih akcije je prvi aspekt od tri discipline. To znači izbjegavanje pogrešnih djela i nepravdi, tj. ne činite ništa što nanosi bol drugima i ono što je sebično, a te radnje su: ubijanje, kradja, seksualno nepoštivanje, laž, kleveta, oštar govor, beskoristan govor, lakomost, bolesna volja i pogrešna uvjerenja. Učenik bi trebao dati zavjet za ove radnje, i jedne po jedne se odricati. Moralni zavjeti i kodeksi su podrška koja omogućava napredovanje na duhovnom putu.

3. STRPLJENJE
Tri su načina vježbanja strpljenja:
1. suzdržati se od povrijedjivanja onih koji su prouzročili bol i patnju
2. bespotrebno se boriti ili osjećati zastrašenim
3. imati povjerenja u krajnju Istinu
Učenje govori o strpljenju posebno da se ne uvrijediš kada neko povrijedi, ili uznemirava tebe ili tvoje bližnje.

4. RADOSNA NASTOJANJA
Ova paramita se prevodi još i kao “napor, napor i ustrajnost”. Postoji pet vrsta radosnih nastojanja:
1. gorljivost
2. gorljivost primjene
3. nemilosrdno naprezanje
4. gorljivost neuzvraćanja
5. nezasita istrajnost
Gorljiva ljubaznost govori o tome da je uslijedila težnja i zalaganje za rad u korist drugih. Prvo se povećava namjera u srcu, i sa molitvom ” Od ovog trenutka ću upotrebljavati ovaj dragocjeni ljudski život da bi se ostvarila krajnja istina radi svih živih bića, tako da ih mogu odvesti od patnje i njezinih uzroka”. Ova namjera koja se osjeti u srcu je temelj gorljive ljubavi.

5. MEDITACIJSKA KONCENTRACIJA
Postoje tri načina treniranja u meditativnoj koncentraciji:
1. Nemoguće je usavršiti ostalih pet paramita bez svijesti, a ova paramita je važna zbog razvijanja unutarnje svijesti. Kroz meditaciju se uči umiriti um od misli i emocija. Tijelo, govor i um se prirodno odmaraju u sadašnjem trenutku, oslobođeni prepreka (želja, ljutnje, neznanja, bijede, ljubomore i ponosa) kojim samo zavaravamo sebe i druge.

2. Druga faza razlikuje stvarno, a podjeljena je u zajedničku i posebnu. Prva se odnosi na obični um, da se nauči zaustaviti, ne kako bi um bio prazan ili da ga se zatvori, već da se u stanju bez misli spozna prava priroda uma. Druga vrsta prakse ide korak dalje, i kojoj se uči ne prijanjanje za ljude, stvari i djela. Ona razmatra pitanja poput “Ko meditita? ili O tome što se meditira i kako?” Na ovaj način se uočavaju mentalne fiksacije.
3. Treća faza prakse se provodi radi savršene meditativne koncentracije i potvrdjuje s prve dvije faze čistom motivacijom i povećava otvorenost ljubazne ljubavi i suosjećanja za sva osjetilna bića bez iznimke.

6. SVJESNOST
Postoje tri vrste svjesne mudrosti, koje mogu biti prevedene kao “obična znanja, manja transcedentna svjesnost i najveća svjesnost” Oni su ono što je rođeno kroz sluh, što je rođeno kao refleksija (odraz) i što je rođeno iz meditacije.
Postoji deset grana znanja koje su marljivo proučavane u tibetanskoj tradiciji kako bi učenici na kraju i nepogrešivo mogli shvatiti sva ti tipa Svijesti. Oni su: retorika, astronomija i astrologija, gramatika, izvedbene umjetnosti, semantika, mehaničke umjetnosti i rukotvorine, medicina, fonetika, dinamika i budistička filozofija. Navedene su kao “deset umjetnosti”. Danas ih nazivaju “nauke”.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s