Duhovnost ili ono što se pokušava tako predstaviti

sovereigntyandspirituality

Sve više je uočljiva duhovna i moralna niskost prožeta linijom slabijeg otpora. Duhovan čovjek je onaj koji je svjestan sebe, koji je izgradio sebe iz svoje unutarnjosti i uzdigao se od onoga što obični čovjek i dalje cijeni; to su konfliktan život u kojem živi natjecateljski duh, fokusiran na gomilanje materijalnog i stalni odaziv glasnom zovu niskih pobuda i strasti. Izgraditi sebe podrazumijeva rad na sebi. Svakako, duhovnost kakva se danas proklamiše i sve “neo” tehnike koje se pokušavaju svrstati pod duhovnost, su daleko od Puta.

Put je jednostavan u teoriji; preuzeti kontrolu nad svojim životom. No, kada teoriju treba primijeniti tu većina zakaže, ili pribjegne nečemu što ne zahtijeva napor bilo koje vrste. Teorija u praksi zvuči potpuno drugačije,  objedinjuje se raznim pravcima, tu su razni skupovi već provjerenih i drevnih tehnika. Tu su neka drevna učenja koja nam ukazuju ispravne pravce, tu su neki veliki učitelji koji su iza sebe ostavili stvarno veliki dio knjiga i tonskih zapisa, tu su još i yoga, sa svim svojim elementima, reiki sa svim svojim elementima, Zen, “Rad”, “Četvrti put”…i svi pravci koji, drugačijim pristupom pokušavaju dostići isti cilj.

Uglavnom, teorija je lakši dio, međutim svaki put koji odaberete podrazumijeva određena odricanja. Tu nastaje problem kod neosvještenog čovjeka, kod čovjeka koji je navikao na liniju slabijeg otpora. Tada se traže neke jednostavnije metode. Sve jednostavne metode su zapravo zasnovane na vjerovanju; u njih se jednostavno mora vjerovati. No, o ljudskom umu, placebo efektu i onome što vidimo kroz prizmu svojih vjerovanja nasuprot onome što zaista jeste, ovdje se ne raspravlja. Ove neo metode ne podnose nikavka istraživanja niti rasprave, potrebno je samo vjerovanje.

Nije li to zapravo osnovni element religije? Svaka religija opstaje zbog vjerovanja u njene elemente. Sve se prihvata bez preispitivanja ovdje. Zbog čega je to pogrešno? Jednostavno, znanje i dublje razumijevanje je dostupno samo onima koji imaju hrabrosti preispitati sve čemu su učeni. Nije potrebno puno da shvatimo da se ovim novim metodama zapravo naša stara religija zamijenjuje ovom novom, neo tehnikom. Oni koji su na putu duhovnosti znaju da je transformacija neophodna. Naše unutarnje ustrojstvo kakvo je bilo, polagano se odbacuje i počinje se živjeti novi život, zasnovan na zahvalnosti i prihvatanju.

Ovo su prve stepenice onoga koji je na duhovnom putu; prihvatanje i osjećaj zahvalnosti. No, to nisu stanja koja se kultivišu ciljano jer ona sama po sebi nisu cilj. Šta je onda cilj duhovnosti, ukratko? Cilj je dostizanje višeg stanja svijesti koje nam daje dublje uvide i shvatanja, praktično preuzimanje našeg života u naše ruke, praktično provođenje slobodne volje a ne življenje nominalne slobodne volje. Nominalna slobodna volja egzistira kod čovjeka koji je reaktivan, koji djeluje na vanjske podražaje. Dakle, logično je da energije teče tamo gdje je fokus, ali, uslijed zaraznosti linije slabijeg otpora ljudi su postali skloni vjerovanju, da, vjerovanju u uvođenje novih zakona Univerzuma, kao što je “Zakon privlačenja” ili pokušaj da se duhovnost svede na izgovaranje par rečenica kao što su; “volim te, hvala ti, oprosti mi, žao mi je” i tako dalje.

Najanoviji “hit” ovog pravca latentne duhovnosti je “voda u plavoj boci”. Ovo je, zapravo obična voda ali mora, ponavljam; mora biti u plavoj boci. Također, koriste se razne invokacije i prizivanja velikana poput Tesle, u svrhu samopromicanja ili većeg broja pristaša na grupne seanse ovoga i onoga. Moj Bože, kako samo ružno zvuči ovaj trash, kič i…kako god to nazvali ali nikako duhovnošću.

Svako novo saznanje traži odricanje, traži žrtvovanje, svaki put koji koristi čovjeku je težak jer se tako stječu saznanja, jer se tako čuvaju saznanja, jer se time vrijednuje život. Sve što vas zove, mami, što je primamljivo je vrlo upitnih moralnih i duhovnih vrijednosti. Duhovna i moralna niskost polako ali sigurno su zaživjele jer su se iskonske vrijednosti zaboravile. Mi ne mijenjamo sebe izgovarajući par rečenica bez obzira na njihov sadržaj, to je vješto osmišljena tehnika koja imaju  efekt ljepila, nažalost. Duhovna i moralna visina je nešto što traje. Koliko bola i patnje, i rada na sebi su prošle duhovne veličine poput Oshoa, Isusa, Bude i da dalje ne nabrajam. Svaki od njih je ostavio iza sebe učenja koja se moraju ne samo preuzeti kao životna praksa nego i razumijeti. Ova učenja su bazirana na unutarnjoj transformaciji. Većina vas zna za težinu puta koji su ovi velikani prošli. Nego, da ne bude sad da opstruiram ovo ili ono; ovdje se ne radi o pozivu da odustanete od neke nove tehnike, ovdje se radi o napomeni da ipak ne očekujete previše od tih tehnika.

Ako želite promijeniti svijet, počnite sa sobom. Vaš svijet je u vama. Ali, znajte, svoj unutarnji svijet nećete promijeniti izgovarajući par rečenica i pokušavajući emocionalno osjetiti njihovo značenje.

(Iz  “Knjige o čovjeku”, Nedžad Džakulić)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s