PRIHVATANJEM – promijenite vaše životne okolnosti i cijeli svijet

Ako ukazujemo nekom gdje griješi, on se neće promijeniti, a mi ćemo samo izgubiti živce!

soul-spirit-website

 

Silom se niko ne može promijeniti. Često mislimo da osobi samo pokušavamo pomoci! Ali kad odustanemo od vraćanja osobe na pravi put, desi se čudo!

Kad odustanemo, tad pocinje faza u kojoj prihvatamo osobu da bude takva kakva jeste. Ti se počnes sasvim drugcije ponasati prema toj osobi, Prestanu te zivcirati stvari koje radi. Pocnes uocavati lijepu stranu, njeno srce, zelju da pomogne. Svako radi na nacin na koji najbolje umije. Neko to radi kroz kritike…

I onda, kad ti promijenis gledanje na tu osobu, ona se počne drugačije odnositi prema tebi. Postane mekša, lakša.  A ti ne vjeruješ svojim ocima! Dakle, nije potrebno ništa da radiš u odnosu s tom osobom. Samo ODUSTANES da mijenjaš tu osobu, i ona se promjeni!!! Sve je rad na sebi. Ako hoceš da mijenjaš vanjske okolnosti, mijenjaj svoj unutarnji svijet i vidjenje stvari. Sad ti je jasno, zasto je sve postalo ‘crno oko tebe’. tek kad svjesno vidiš koliko si ti  crn u sebi!

Kada stvarno nešto prihvatimo, promjena se događa sama od sebe. To je zato što je promjena osnovna karakteristika života. Život se uvijek mijenja. On uvijek teži rastu i širenju svijesti, napretku ljudskog bića, ravnoteži i skladu. Samo kada se opiremo, kada nismo u prihvaćanju, čini se kao da život to ne može činiti za nas. Mi, na neki način, svojim otporom blokiramo prirodnu promjenu. Stoga stvari ostaju iste.

Druge ne možemo promijeniti. Sve dok to pokušavamo, bez obzira koliko plemenite naše namjere bile, mi smo u otporu. Mi smo u konfliktu s onim što jest, s onim što se već događa. Sve dok smo nezadovoljni nečijim ponašanjem i osuđujemo to ponašanje ili samu osobu (da, bilo koje od toga dvoje), mi se borimo protiv onoga što već postoji u našem životu.

To stvara određenu napetost u nama i samim tim pogoršava situaciju, jer stvara BLOKADU za zdrav protok energije i prirodnu transformaciju.

Ovo lijepo oslikavaju dva prirodna ‘univerzalna zakona’:

Jedna zakon: „Ono čemu se opireš, ne posustaje, zadržava se“. Sve dok se nečemu opiremo, to neće proći. Drugi nadopunjava prvi: „Ono što prihvatiš, završava se“. Ono što prihvatimo, nestaje. Oba zakona su na snazi uvijek i u svakom životnom području. Ako nam se čini da negdje ne djeluju, to je samo zato što ih ili dobro ne razumijemo ili nešto ne vidimo.

Često ljudi, kada izjave „prihvatio sam to, pomirio sam se s tim“, u stvari govore o odustanju, o prestanku ikakvog djelovanja u smjeru promjene situacije. Do toga ih nije dovelo prihvaćanje, već osjećaj rezignacije i beznađa zbog dosadašnjih bezuspješnih pokušaja. Ovi osjećaji su, isto kao i napetost ili frustracija, pokazatelji prisustva unutarnjeg otpora i odsustva stvarnog prihvaćanja. Bez obzira na to, ponekad se faza odustajanja i beznađa pokaže kao početni korak ka prihvaćanju.

Prihvaćanje je stanje duha. To je način bivanja, a ne način djelovanja. Djelovanje je opcionalno.

Kada smo u stanju prihvaćanja, unutar sebe smo u miru, umjesto u napetosti. U tom miru dobivamo jasan uvid u to trebamo li ili ne učiniti što u vezi situacije. Ako osjetimo da trebamo, to ćemo raditi s lakoćom i inspiracijom, puni razumijevanja za drugu osobu. U suprotnom, ako nešto radimo s osjećajem napetosti, puni potrebe da se stvar promijeni i emocionalno smo vezani za rezultat, tada to nije prihvaćanje, već otpor i borba, konflikt sa stvarnošću. Sve dok vjerujemo da ne možemo biti sretni dok se situacija ne promjeni, mi nismo u prihvaćanju.

“Sreća može postojati samo u prihvaćanju.“ George Orwell

Bez obzira radili nešto ili ne u vezi određene situacije, stvarno prihvaćanje je uvijek praćeno osjećajem suosjećanja i razumijevanja te oslobođeno straha i zabrinutosti. Ono je prirodno stanje mira i duboke ljubavi.

Prihvaćanje se događa samo od sebe, kada su uvjeti povoljni.

Prihvaćanje se događa samo od sebe kada nemamo emotivnog otpora prema nečemu.

Emotivni otpor nestaje kada prestanemo ocjenjivati, uspoređivati, prosuđivati i osuđivati. Bolje rečeno, kada prestanemo uzimati za ozbiljno svoje osuđivačke misli kada se pojave, misli koje nam govore kako „to nije u redu“ i kako smo mi u pravu.

Isto vrijedi i za tjeskobne misli, misle koje nam stvaraju brigu i strah. Ove emocije su također prepreka prihvaćanju. Kada misli ne uzimamo za ozbiljno, tada one dolaze i odlaze, ali u nama ne stvaraju emocije otpora i unutarnji konflikt.

Tada automatski osjećamo da je sve u redu, uključujući i situaciju/osobu koja nam je do tada bila problematična. ‘U redu’ jednostavno znači kako smo prihvatili da ono što jest, jest. ‘U redu’ ne znači da smo rekli da je nešto ‘dobro’. ‘Dobro’ i ‘loše’ su oboje ocjene, prosudbe. Ono što se kod prihvaćanja ‘traži’ je izostanak prosudbe. Nećemo nešto ocijeniti niti kao dobro, niti kao loše, niti kao sporo, niti kao lijeno, niti kao divlje, niti kao odlično, niti kao izvrsno…

Kada smo prazni od ocjene, tada smo u prihvaćanju. Što smo dublje u stanju prihvaćanja, to jasnije vidimo predivnu ljepotu savršenosti u svemu.

cropped-16684103_1252131841529119_9203725095991219790_n1.jpg

2 Comments Add yours

  1. Natasa Minic kaže:

    Apsolutno tacno. Samo sto retki to zaista razumeju i primenjuju.

    1. APlese kaže:

      Ko treba da razumije, razumjeće kad je njegovo vrijeme!! Hvala na komentaru i podrsci 🙂

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s