NAŠ SVIJET JE NAŠA PROJEKCIJA

meditacion rosario osho

Evo kako nesvjesno utječemo na oblikovanje svoga života;

Sposobnost uma da postigne udaljavanje od svjesnog i sadržaj podsvijesti sastavljen od energija, vrlo je značajan; iako se čini da uglavnom nije za naše dobro, navika suzbijanja i utjecaj koji ono ima na nas bili su glavni faktori u oblikovanju našeg života i prijašnjih događaja. Dakle, to udaljavanje je samo ljepša riječ za potiskivanje.

Odabrali smo okretanje leđa; no, samo ako to želimo, vrlo je lako iznova se okrenuti svojim osjećajima, zapletenim u podsvijesti.
Unutarnji zid koji se izgradio da bi nas razdvojio baš i nije toliko čvrst; više nalikuje sivoj zoni, gdje se ipak uvijek mogu zamijetiti čestice ledene sante. Naprosto smo hipnotizirali sami sebe, kako ne bismo u cijelosti vidjeli ili osjetili ove prikrivene stvari. Poteškoća s potisnutim osjećajima je u tome, da se oni ne udaljuju, već bez prestanka utječu na nas. Doprinose, ali i sami nesumnjivo stvaraju događaje, ostavljajući nas tako pod vlašću prikrivenih sila – sila, koje ponekad nije moguće nadzirati, i koje kao da imaju svoj vlastiti um i logiku. Postajemo vođeni neurotičnim, podsvjesnim nagonima koji vode do iracionalnog, a ponekad i samorazarajućeg ponašanja.

A, kako se sve to zapravo manifestuje?
Privlače nas pogrešni ljudi, odbacujemo one koji su za nas pravi, počinjemo osjećati prisilu i ovisnost, postajemo nepouzdani usprkos našim najboljim namjerama. Naši su nagoni jaki, i teško im se oduprijeti. Zapravo, otpor je i nemoguć, jer suzbijena energija mora konačno izbiti prema van. Zadržavanje bi samo dovelo do još razornijeg oslobađanja, ali nešto kasnije. Prolazimo kroz život ostavljajući za sobom više ili manje zbrke, gomilajući sve više neoslobođenih energija, i dodajući ih svojoj karmi.

94e390435ba8b74510fd734f9bafbe90.jpeg

Osjećaji neugode i neriješena stanja su ona vrsta osjećaja koja se suzbija, no kad potiskujemo, energija je ona koja se pohranjuje u spremnik. Emocije nas mogu duboko obuzeti, a emocije nisu ništa drugo nego energija, koja se kreće kroz središta svijesti. Kad se ljudi druže, između njih dolazi do razmjene energija. Energija je i ona, koja nam omogućava da imamo iskustva. A iskustva su one vrste energije, koje naše tijelo obrađuje.

Naravno, misli se na psihičku energiju, koja još nije općenito prihvaćena od strane nauke. Bez obzira na to, podsvjesna energija može prerasti u vrlo veliku snagu. Postaje dio naše ličnosti, utječući ne samo na nas, već i na one koji nas okružuju. Budući da suzbijamo na dosljedan, a ipak lični način, u stvari se bavimo izgradnjom vlastitog spremnika negativne energije, i to vrlo specifične vrste. Neki ljudi uglavnom suzbijaju strah; neki – srdžbu ili seksualne impulse, na primjer. Tada suzbijena energija oblikuje obrasce: podsvjesne, osobene načine, na koje se sukobljavamo sa životom. Sami obrasci i ne bi bili problem, osim što su često negativni, pa nam onemogućuju da djelujemo u životu na stvaralački način. Kako su obično i podsvjesni, mi ne znamo zbog čega ograničavamo sami sebe, ili čak nismo niti svjesni da to uopće činimo.

 

psychobiotics.png

 

Suzbijanje dovodi do ovisnosti


Suzbijanje zahtijeva psihičku energiju. Potrebna nam je energija, da bismo suzbili energiju. Zahtjev za energijom dovodi do smanjivanja naših izvornih sposobnosti, stvarajući okolnosti kojima se ohrabruje ovisnički ciklus. Kako ovisnost pribavlja energiju uzimajući je bilo iz vanjskih izvora, bilo iz unutarnjih pričuva, ona olakšava suzbijanje. Kad ove dodatne energije nema dovoljno na raspolaganju, ne može se lako suzbijati, pa se suočavamo sa svojom patnjom. Dakle, kad suzbijamo, energija potrebna za to se pribavlja u našem pozitivnom i stvaralačkom dijelu; postajemo rascijepljeni, radimo sami protiv sebe, i ostajemo nesvjesni onoga što se s nama događa.

Potiskivanje (represija )
Sindrom suzbijanja postaje nesvjestan kad dospijeva do tačke potiskivanja. Potiskivanje je isto što i suzbijanje, osim što ovdje ne postoji svijest o osjećaju, ili o njegovom izbjegavanju. Npr.,ako ste ljutiti, ali svjesno ne prepoznajete svoju ljutnju, ona postaje potisnuta. Odgovarajuće oslobađanje je nemoguće, i ta se ljutnja podsvjesno pohranjuje. Potiskivanje je, na žalost, uobičajeno u svijetu druženja.

16684103_1252131841529119_9203725095991219790_n

Vrste osjećaja koje se uobičajeno suzbijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Naši su osjećaji obično zabavljeni sljedećim područjima:

1. PREŽIVLJAVANJE:  strah, tjeskoba (anksioznost), nesigurnost zbog zdravlja, novac, imovina, smrt. Ovdje se mnogi već mogu prepoznati, svi ovi osjećaji brinu većinu, ako ne svi, onda veći dio njih.

2. UZBUĐENJE: seksualni osjećaji, žudnja za hranom, alkoholom, pušenjem, drogama. Koliko puta ste pokušavali prestati pušiti, ili piti alkohol? Razumijete sad?

3. SNAGA: ljutnja, neprijateljstvo, agresivnost, bespomoćnost, beznačajnost. Koliko puta ste bili ljuti na nekoga, a prećutali ste?

4. ODNOSI: osamljenost, ljubomora. I ovdje se mnogi mogu vrlo lako prepoznati.

Energija je ono, što postaje suzbijeno, a suzbijanje dovodi do ovisnosti. Pročitajte ovu rečenicu još jednom, slobodno.
Izgrađivanje suzbijene energije može biti različito, tokom kraćih ili dužih razdoblja. Na kratkotrajno emocionalno suzbijanje možemo naići kod straha, seksualnih pobuda, ili bilo kojeg osjećaja koji se ne može odmah razriješiti. Npr., netko može osjetiti ljutnju u svom radnom okruženju, i ne zna kako da je se oslobodi, pa zatim stiže usvoj dom, i istresa je na obitelj. Pokušaj da se energija oslobodi njenim pražnjenjem na neutralnu osobu poznata je kao pomicanje.

Pomicanje je vrlo rasprostranjeno, samo što uvijek završava povrijeđenim osjećajima, nesporazumima i pogoršanjem međuljudskih odnosa i veza.

Dugoročno izbjegavanje osjećaja izgrađuje posve drukčiju strukturu, i to u neočekivanim veličinama. Može izrasti sve do stepena u kojem zasjenjuje čitav život neke osobe, i oblikuje ga unutarnjim snagama o kojima sama osoba nema nikakvih svjesnih spoznaja. Okolnosti iz prošlosti koje su ostale nerazriješene imaju svoje puteve za ponovno pojavljivanje, samo s novim licima ili kao nove okolnosti; tada imamo pravo odabira – preuzeti odgovornost i proživjeti ih, ili ih izbjeći i još jednom suzbiti.

Projekcije

U projekciji pokušavamo izbjeći odgovornost za određene osjećaje
Istina je  da vanjska sila ne postoji. Zapravo, pravo čudo; projiciramo svoje podsvjesne energije na ono, što se čini vanjskim svijetom, zasnivajući na tome cjelokupni doživljaj; Nikad ne vidimo ono, »što jest«; Vidimo samo ono, što smo sami projicirali !!!  

Međutim, i pozitivni se događaji suzbijaju, a zatprojiciraju na »vanjski« svijet. Štit, koji se izgradio kako bi se izbjegli negativni osjećaji, blokira također i pozitivne osjećaje, pa projekcija postaje jedino sredstvo za povezivanje s osjećajima. Vaši najdraži doživljaji, neko za koga ste mislili da vas je zaista volio, bila je tek ljubav koja se već nalazila u vama. A neko ko vam je pomogao – bili ste vi, koji ste pomogli sami sebi.

Kad projiciramo, svijet postaje ogledalo koje nam odražava i vraća naše vlastite odlike. Naravno, velik dio neovisnog djelovanja uistinu i izlazi iz nas prema van, dok drugi identiteti imaju osnovu neovisnog karaktera. Kad projiciramo, pažljivo odabiremo odgovarajući »ekran« – osobu ili okolnost s nekim elementima onoga što projiciramo, pa naše doživljavanje njih opterećujemo svojom vlastitom energijom. Pokušamo li analizirati koliki je dio naše percepcije projiciran, a koliko je od toga »stvarnost«, postajemo udaljeniji od svog rada na sebi samima. Ionako nije moguće izvršiti nikakvu objektivnu procjenu, s obzirom na to da ni mi sami u sebi nismo još sve razjasnili.

I zato, kad koristimo tehnike postupka, treba pretpostaviti da projiciramo cjelokupne sadržaje naše percepcije. Vrlo je vjerojatno da ćemo, nakon izvršene integracije tih pitanja, spontano moći točno prepoznati koji je onaj dio, koji su doprinijeli drugi, a što mi sami doprinosimo datoj situaciji.

Dok ćete njegovati svoj smisao odgovornosti za vlastite osjećaje i iskustva, ni u kom slučaju ne smijete pretpostaviti vlastitu krivicu, ili početi optuživati samog sebe. Grižnja savjesti samo je drugi oblik odbacivanja sebe. Zapamtite da su, na kraju krajeva, i drugi jednako toliko odgovorni za ono što im se događa, iako nas to ne opravdava što im nismo pomogli.

Ispunjenje se nikad ne može pronaći kroz analitičke sile uma; ispunjenje dolazi kroz središte osjećaja.

 

Prezentacija usluga Škole za dušu;

 

Kontakt; Fb stranica; Škola za dušu, Fb profil; Azra i Nedžad Džakulić, e-mail; skolazadusu@hotmail.com

 

 

 

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s